KALPURNIJA I EGIPATSKI BOGOVI U CASKI NA OTOKU PAGU

Uvala Caska nedaleko od Novalje predstavlja jedinstven arheološki kompleks, ne samo na otoku Pagu već i na širem istočnojadranskom području, zbog povijesnog značenja i prekrasnog krajolika. Njezine povijesne tajne, ponajviše iz antičkog razdoblja, postupno se otkrivaju upornim radom nekoliko generacija arheologa i povjesničara. S izuzetkom gradskih cjelina, odnosno rimskih kolonija i municipija, nigdje u ruralnoj sredini duž cijele istočne obale Jadrana nije pronađena tolika količina natpisne građe na kojoj se spominju osobe iz najvišeg kruga rimskog društva. Caska je lokalitet i koji krije dosad najstarije svjedočanstvo Izidinog kulta na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Natpise posvećene egipatskoj božici iz helenističko-rimskog razdoblja, na početku je 1. st. po Kr. na četiri žrtvenika dala isklesati Kalpurnija, pripadnica aristokratske obitelji Kalpurnija Pizona (Calpurnii Pisones) iz Rima. Njezin je otac posjedovao maritimnu vilu, odnosno priobalno ladanjsko imanje u Caski, koje je osim raskošnog (ali još uvijek neotkrivenog) stambenog dijela imalo i svoje vlastite proizvodne pogone za različite vrste namirnica. Kalpurnija je od oca naslijedila posjed u Caski i na njemu štovala božicu Izidu i druge bogove njezina kruga. Sve je to činila u vrijeme kada je, po svemu sudeći, još uvijek trajala zabrana egipatskih kultova koju je 19. godine pokrenuo rimski car Tiberije. Ovo je priča o njoj, njezinoj obitelji te tomu kako su i zašto Kalpurniji Pizoni uopće došli u Casku, ali i priča o bogovima koje je, usprkos zabranama, Kalpurnija štovala na svom imanju.