UVOD U KULTURNU GEOGRAFIJU

Cilj je ove knjige ispitati i prikazati teorijska polazišta i tematski okvir kulturne geografije, sub-discipline koju je prostorni obrat u društvenim znanostima i kulturni obrat u geografiji pozicionirao posljednjih decenija u sferi interesa niza društvenih znanosti. U Uvodu se kulturna geografija poima kao geografska subdisciplina koja proučava kulturni krajolik, bavi se vezama krajolika, mjesta i prostora s ljudskim zajednicama, njihovom baštinom i identitetom, analizira simboličke načine proizvodnje i reprodukcije tih odnosa. Kulturnu geografiju zanimaju prostorna očitovanja kulture na materijalnoj, bihevioralno-funkcionalnoj, afektivno-perceptivnoj i simboličkoj razini. Drugim riječima, ona proučava prostornu distribuciju i obilježja materijalne kulture, bavi se kulturno određenim prostornim ponašanjem i prostornom percepcijom, istražuje kognitivno-afektivne odnose prema mjestu te simbolizam krajolika. Iako se knjiga bavi i drugim geografskim pojmovima - osobito pojmom mjesta - u njezinu je žarištu krajolik. Pritom je u njegovu promišljanju korištena metafora teksta - u skladu s koncepcijama nove kulturne geografije. Krajolik se poima kao tekst koji se stvara, kontinuirano dopisuje, preispisuje i interpretira na različite načine. Unutar takva razumijevanja krajolik je istodobno materijalan i simboličan proizvod ljudskih predodžbi i praksi. Knjiga propituje načine na koje se subjektivna značenja (re)produciraju u objektivnim materijalnim prostornim kontekstima. Uvod u kulturnu geografiju podijeljen je u tri dijela. U prvome se dijelu razmatraju ideje i koncepcije koje su po svojoj naravi kulturnogeografske, iako su oblikovane zadugo do institucionalizacije geografske discipline. Cilj je prvoga dijela knjige - istražiti elemente kulturnogeografskoga mišljenja u geografiji prije nastanka kulturne geografije kao subdiscipline. Drugi se dio bavi razvojem kulturne geografije kao znanstvene subdiscipline te njezinim pojmovima i pravcima. Određuje se utjecaj općih geografskih i inih teorijskih paradigmi na njezin razvoj. Treći se pak dio fokusira na pojedinačne teme i prikazuje konkretne istraživačke implementacije kulturnogeografskih koncepcija. Osobita se pažnja posvećuje jeziku i religiji kao osnovi kulturnog identiteta. Te teme razmatraju se u kontekstu teorijske rasprave o kulturnoj difuziji, dijasporama i dvojnim identitetima, kreolizaciji i hibridnosti kultura, migrantskim zajednicama. Geografija se povezuje i s književnošću te se propituje konstrukcija mjesta u književnim djelima s jedne strane, kao i uloga književnih reprezentacija mjesta u (re)produkciji realnih teritorijalnih identiteta s druge. Raspravlja se o mentalnim kartama i imaginativnim geografijama, o pitanju „društvene konstrukcije prostora“ i ulozi karte i kartografije u toj konstrukciji.