POTJEHOVI HOLOGRAMI: studije, eseji i kritike iz književnosti za djecu i mladež

Onako kako virtualna slika predmeta u ljudskom oku nikad nije ista u odnosu na vrijeme, način osvjetljenja i kut promatranja, a k tome nejednake frekvencije svjetlosnih zraka raspršuju stabilan uzorak slike predmeta, tako ni teoretičar književnosti ne vidi svoj objekt uvijek istim. Ali vremenom, uz česta čitanja, stvara se nešto poput hologramske memorije. U tome je čar. Ipak je taj Potjeh, sjedeći uvijek pod istim stablom i domišljajući se istini, zamijetio štošta promatrajući bjesove pod snopovima Svarožićeve jutarnje svjetlosti. Tako nekako figurira i ova knjiga, koja okuplja domišljanja o literaturi nastala od kasnih osamdesetih do današnjih dana. Možda daje jednu moguću sliku mijena, smjerova i rukavaca osebujen rijeke hrvatske dječje knjige. U knjizi su sabrane studije i eseji pisani za različite prigode. Ponekad ih dijeli velik vremenski razmak, pa bi bio besmislen posao mijenjati ih i prilagođavati današnjem trenutku. Zbog toga su načini navođenja citata unutar tekstova pomalo neujednačeni, a pažljivi čitatelj zamijetit će dva ili tri ponavljanja podataka. To neće prouzročiti poteškoće u razumijevanju. Uz studije i eseje slijede odabrane kritike i prikazi, recenzije i govori na promocijama. (...) Na kraju poglavlja naći ćete uvijek literaturu vezanu uz predmet razmatranja. (...) Metodičke studije i promišljanja nastala su najčešće u tijesnoj suradnji s nastavnicima iz predškolske, školske i sveučilišne prakse, ljudima koji su odgajali ili odgajaju moju i drugu djecu, koji su sa mnom pisali udžbenike, koje sam upoznala na različitim mjestima i u različitim gradovima. (...) Prevođenje, to je također strast, vrsta otkrivanja istine, one osobne istine koju skrivaju riječi nekoga koga ne možete vidjeti i upoznati. (...) Izbor iz prijevoda naći ćete na kraju poglavlja O romanima, bajkama i pričama, kao i na kraju poglavlja O poeziji. Tamo se nalaze jer su to zapravo pokloni, mala izvorišta užitka u umjetnosti, ali i iznenađenja za onoga tko ne čita predgovore i koji ih je pronašao tek kad se potrudo prelistati studije, eseje i kritike.