NOVI RJEČNIK STRANIH RIJEČI

Bratoljub Klaić, kroatist, leksikograf i prevoditelj (1909. - 1983.), podario je hrvatskoj leksikografiji Rječnik stranih riječi koji je obilježio drugu polovicu 20. stoljeća na hrvatskom prostoru i u široj regiji. Namjera je Školske knjige da Novi rječnik stranih riječi, izmijenjen i dopunjen, jednako intenzivno nastavi život kao nezaobilazno djelo nacionalne i globalne komunikacije. Klaićev Rječnik stranih riječi ušao je gotovo u svaki dom i zbog nedostatka hrvatskih jednojezičnih rječnika, preuzeo ulogu koju su u drugim kulturama odigrali Larousse, Webster ili Duden. Znatan dio toga specifičnog rječničkog blaga Klaić je crpio iz edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti, od 16. do 20. stoljeća. Znanstveno pristupajući tuđicama, s posebnim je senzibilitetom pronalazio hrvatske istoznačnice ili nudio opisna rješenja. Klaić je znao procijeniti koje tuđice kao nezamjenjive obogaćuju jezik, a koje imaju valjanu zamjenu u hrvatskome jeziku. Klaićev rječnik odlikuje preciznost u definicijama, osobito za tehničke izaze za koje nije bilo moguće ponuditi hrvatsku istoznačnicu. Klaić je doktorirao na štokavskoj dijalektologiji, bavio se gramatikom, ortoepijom (pravogovorom) i akcentuacijom. Kao profesor Kazališne akademije savršeno je poznavao scenski govor te je njegova mjerila primijenio na izgovor stranih riječi u hrvatskome jeziku. Ta prilagodba nije provedena nasilno jer je sve tuđice savršeno uklopio u hrvatski jezični izričaj. Oblikujući Rječnik stranih riječi, on je, zapravo, klaićevski obogaćivao fundus riječi hrvatskog jezika. Kao izvrstan poznavatelj grčkoga i latinskoga, s kojih je prevodio klasična djela, te proučavatelj veza među jezicima i kulturama, Klaić je jezikoslovno pozicionirao Hrvatsku osobito u prostor europske komunikacije. Iako duboko svjestan da je jezik jedna od odrednica nacionalnog identiteta, nikada nije dvojio o tome da su hrvatski jezik i kultura istodobno i dio zapadnoeuropskoga civilizacijskog kruga. Klaića je pri stvaranju rječnika vodio njegov istančan osjećaj za mjeru, značenje i ritam. Ako bi se i za jedno djelo moglo reći da će dugo biti aktualno, onda je to, nedvojbeno, Klaićev rječnik. Jer, samo su, ovo treba uzeti cum grano salis, tri knjige postale ukras svakoga hrvatskog kućanstva: u starini Razgovor ugodni Andrije Kačića Miošića, i u moderno doba Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića i Zagrebačka Biblija. Cijeneći kulturno značenje i povijesnu važnost Rječnika stranih riječi, Školska knjiga odlučila je preurediti i dopuniti sadržaj rječnika na temelju vlastitoga dugogodišnjeg iskustva i leksikografskog znanja svojih urednika i suradnika. U proteklim desetljećima svijet se uvelike promijenio, i u sferi materijalne i u sferi duhovne kulture. Riječi su u hrvatski jezik navirale sa svih strana, a zbog tehnološke globalizacije ponajviše iz engleskoga jezika. Iz Rječnika stranih riječi trebalo je izostaviti brojne riječi i izraze koji su nestali iz hrvatskoga života, kulture i znanosti, a mnoge dodati. Rječnik je trebalo osloboditi povijesno nataloženih ideoloških natuknica, političkih i jezikoslovnih kompromisa što ih je nalagalo vrijeme njegova nastanka, kao i onih riječi koje se više ne rabe u hrvatskome jeziku. Provedeno je sustavno propitivanje svih definicija, a u mnoge su unesene izmjene, posebno u one s područja politike, povijesti i filozofije. Novi rječnik stranih riječi obogatilo je više od 2000 novih natuknica i preko 1000 novih značenja u postojećim natuknicama, osuvremenjen je pristup leksikografskoj obradi, usklađena je i dosljedno provedena akcentuacija, ispravljene netočnosti i nepreciznosti u etimologiji, uz brojne druge izmjene u znanstvenoj terminologiji, sustavu mjernih jedinica i veličina, u kraticama itd. Uza sve nužne promjene, Školska knjiga zadržala je duh Klaićeva rječnika, njegov specifični, pomalo literarni, pristup definiranju riječi, bogatstvo primjera iz klasične literature, primjere iz hrvatske književne baštine i katkad osebujan izbor hrvatskih istoznačnica. Novi rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića i Školske knjige predajemo novim naraštajima kao nezaobilazan izvor znanja o modernoj kulturi komunikacije u europskom prostoru i globalnom svijetu, pri čemu hrvatski jezik prima u svoj sastav nove riječi globalne civilizacije i, kad god može, stvara za njih vlastite zamjene, bogateći se i u jednom i u drugom slučaju.